Iskušenja i napasti ovosvjetovnog života su brojne. Samo uočavanje napasti ne znači da smo stupili u bitku. Bitka znači da smo se pobunili i aktivno uključili u sukob sa zlom. Da bismo uopće mogli prepoznati napasti, potrebna je određena doza trezvenosti te razlikovanja dobra i zla.
Primjerice, vrlo često se pri pogledu na drugog čovjeka, našeg potencijalnog brata ili sestru, aktivira u nama čitav niz primisli koje nas opsjedaju i sprečavaju uvidjeti svjetlo u bližnjemu. Upadamo u provaliju osude i crnila. Takvo stanje dugoročno vodi u besmisao i apatiju.
Čovjek koji je stupio u duhovnu bitku mora analizirati izvor iz kojeg misli pristižu. To je svakodnevan, naporan rad. Moderan čovjek često vidi rješenje u bijegu, a ne sukobu. Bijeg se očituje u raznim oblicima naslada koje čovjeka opijaju i uspavljuju. Takvo stanje opijenosti zapravo znači poništavanje viteškog, borbenog, kšatrijskog principa življenja. Opijenost ne znači neutralnost, već doprinosi osnaživanju zla.
Za bitku je nužno biti u društvu boraca, hrabrih vitezova koji su i sami stupili u bitku sa zlom. Takav je vitez naš djed Ivan. Pandemijske godine su nas naučile da zlo želi razdvojiti i otuđiti ljude na svim razinama, osim na razini slijepog vjerovanja sustavu. Ljudi se trebaju ujediniti u Dobrom Bogu i Ljubećoj Majci kroz dobre misli, riječi i djela.