Bog

Bogumilski sustav vjerovanja potječe iz zoroastrizma i ranog kršćanstva koje se temeljilo na Ivanovom evanđelju. Bogumili vjeruju u dobrog Boga, nebeskog Oca, slijede Krista te su posvećeni Kraljici Nebeskoj kao i Bogumilskim svecima, uživajući njihovu zaštitu.
Bogumili vjeruju da je vrhovno božanstvo Dobri Otac, objekt obožavanja kojem ljutnja, osuda, kažnjavanje ili okrutnost nisu obilježja. Prema Sv. Ivanu: „…Bog je svjetlost, i tame u njemu nema nikakve.”(1. Ivanova 1,5); „Bog je ljubav, i koji ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu.“ (1. Ivanova 4,16).

Bog

Bogumilski sustav vjerovanja potječe iz zoroastrizma i ranog kršćanstva koje se temeljilo na Ivanovom evanđelju. Bogumili vjeruju u dobrog Boga, nebeskog Oca, slijede Krista te su posvećeni Kraljici Nebeskoj kao i Bogumilskim svecima, uživajući njihovu zaštitu.
Bogumili vjeruju da je vrhovno božanstvo Dobri Otac, objekt obožavanja kojem ljutnja, osuda, kažnjavanje ili okrutnost nisu obilježja. Prema Sv. Ivanu: „…Bog je svjetlost, i tame u njemu nema nikakve.”(1. Ivanova 1,5); „Bog je ljubav, i koji ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu.“ (1. Ivanova 4,16).

STVARANJE

Prema bogumilskoj predaji, Dobri Otac stvorio je savršen svijet i sva su stvorenja bila savršena sve do tragedije Pada. Lucifer, prvi anđeo, pobunio se protiv Oca te je napustio prostranstvo savršenog Kraljevstva. On je stvorio materijalnu dimenziju i zaveo anđele iz nižih nebesa da ga slijede u materijalni svijet.
Prema predaji, ovi anđeli su pretvoreni u zvijezde i planete, životinje i biljke. Dakle, oni su dualistički i u sebi istovremeno sadrže dvije prirode: jedna je originalna, božanska i vječna, a druga je pala (korumpirana i smrtna).

STVARANJE

Prema bogumilskoj predaji, Dobri Otac stvorio je savršen svijet i sva su stvorenja bila savršena sve do tragedije Pada. Lucifer, prvi anđeo, pobunio se protiv Oca te je napustio prostranstvo savršenog Kraljevstva. On je stvorio materijalnu dimenziju i zaveo anđele iz nižih nebesa da ga slijede u materijalni svijet.
Prema predaji, ovi anđeli su pretvoreni u zvijezde i planete, životinje i biljke. Dakle, oni su dualistički i u sebi istovremeno sadrže dvije prirode: jedna je originalna, božanska i vječna, a druga je pala (korumpirana i smrtna).

Čovjek

Bogumili vjeruju da je čovjek rođen iz Božanske prirode i u početku je bio savršen, neokaljan. Ali je pao pod iskušenjem Lucifera i bio je preoblikovan te je naselio materijalnu dimenziju. Današnji čovjek se sastoji od dva dijela: od izvorne božanske besmrtne duše, stvorene od Dobrog Oca i prema njegovom liku, a drugi dio je smrtno materijalno tijelo. Identificirajući se sa raspadljivim tijelom, čovjek je ujedno zaboravio na svoje porijeklo i na svoju besmrtnu božansku prirodu. Dobri Otac šalje na Zemlju Krista i Kristove, pomazanike, nositelje Duha Svetoga, kako bi se pod njihovim svjetlom u čovjeku probudilo sjećanje na božansko porijeklo. Čovjek se poziva na divinizaciju, postati Bogočovjek, odnosno vratiti se u svoje originalno stanje.

Čovjek

Bogumili vjeruju da je čovjek rođen iz Božanske prirode i u početku je bio savršen, neokaljan. Ali je pao pod iskušenjem Lucifera i bio je preoblikovan te je naselio materijalnu dimenziju. Današnji čovjek se sastoji od dva dijela: od izvorne božanske besmrtne duše, stvorene od Dobrog Oca i prema njegovom liku, a drugi dio je smrtno materijalno tijelo. Identificirajući se sa raspadljivim tijelom, čovjek je ujedno zaboravio na svoje porijeklo i na svoju besmrtnu božansku prirodu. Dobri Otac šalje na Zemlju Krista i Kristove, pomazanike, nositelje Duha Svetoga, kako bi se pod njihovim svjetlom u čovjeku probudilo sjećanje na božansko porijeklo. Čovjek se poziva na divinizaciju, postati Bogočovjek, odnosno vratiti se u svoje originalno stanje.

Krist

Riječ „Krist“ vuče porijeklo iz grčke riječi „Hrestos“, čije značenje je Pomazanik, odnosno onaj koji donosi „pomazanje“. Bogumili smatraju da je Isus Krist bio najveći pomazanik Dobrog Oca i da je ujedno stariji brat svake ljudske duše. Na ovaj svijet je došao putem Bezgrešnog začeća, noseći ljudima Božansko svjetlo i pomažući im na taj način da povrate svoj božanski original i ponovo uspostave izvorni odnos s Nebeskim Ocem. Bogumili vjeruju da Dobri Otac na Zemlju neprekidno šalje Kristove (Hrestose), pomazanike, kako bi probudili čovjeka i vratili ga u Kraljevstvo Oca.

Krist

Riječ „Krist“ vuče porijeklo iz grčke riječi „Hrestos“, čije značenje je Pomazanik, odnosno onaj koji donosi „pomazanje“. Bogumili smatraju da je Isus Krist bio najveći pomazanik Dobrog Oca i da je ujedno stariji brat svake ljudske duše. Na ovaj svijet je došao putem Bezgrešnog začeća, noseći ljudima Božansko svjetlo i pomažući im na taj način da povrate svoj božanski original i ponovo uspostave izvorni odnos s Nebeskim Ocem. Bogumili vjeruju da Dobri Otac na Zemlju neprekidno šalje Kristove (Hrestose), pomazanike, kako bi probudili čovjeka i vratili ga u Kraljevstvo Oca.

Katarza

Osnova Bogumilske prakse je katarza: duboko i potpuno pročišćenje čovjeka, koje postupno prosvjetljuje njegovu negativnu stranu i probuđuje božansku prirodu. Katarza se odvija pod vodstvom duhovnika, uključuje introspekciju, analizu i pokajanje. Bogumilsko pokajanje u sebi nema nikakvih elemenata strašnog suda niti straha pred autoritarnim sucem. Katarza je uvijek pozitivna i pretpostavlja preobrazbu cjelokupnog ljudskog bića.

Katarza

Osnova Bogumilske prakse je katarza: duboko i potpuno pročišćenje čovjeka, koje postupno prosvjetljuje njegovu negativnu stranu i probuđuje božansku prirodu. Katarza se odvija pod vodstvom duhovnika, uključuje introspekciju, analizu i pokajanje. Bogumilsko pokajanje u sebi nema nikakvih elemenata strašnog suda niti straha pred autoritarnim sucem. Katarza je uvijek pozitivna i pretpostavlja preobrazbu cjelokupnog ljudskog bića.

Duh Sveti

Prema bogumilskom učenju Duh Sveti označava projavljenost, emanaciju Dobrog Boga na Zemlji. Cilj duhovnog revnosnika na bogumilskom putu je steći Duha Svetoga, odnosno akumulirati blagodat Svevišnjega. Osnovni stupnjevi sjecanja duha su: početnik, prosvjetljeni i starec. Početnik spoznaje djelovanje Duha i njegovih zakona, prosvjetljeni posjeduje darove Duha (karizme), a u starecu prebiva punina Duha.

Duh Sveti

Prema bogumilskom učenju Duh Sveti označava projavljenost, emanaciju Dobrog Boga na Zemlji. Cilj duhovnog revnosnika na bogumilskom putu je steći Duha Svetoga, odnosno akumulirati blagodat Svevišnjega. Osnovni stupnjevi sjecanja duha su: početnik, prosvjetljeni i starec. Početnik spoznaje djelovanje Duha i njegovih zakona, prosvjetljeni posjeduje darove Duha (karizme), a u starecu prebiva punina Duha.

Konsolamentum

Konsolamentum je utješenje duše u trenutku njenog obraćenja, otajstvo spuštanja milosti Duha Svetoga uz istovremeno otkrivenje Dobrog Boga, milosrdnog i beskrajno ljubećeg Oca. Događa se isključivo u prisustvu bogumilskog pastira (pastirice), nositelja Duha Svetoga.

Konsolamentum

Konsolamentum je utješenje duše u trenutku njenog obraćenja, otajstvo spuštanja milosti Duha Svetoga uz istovremeno otkrivenje Dobrog Boga, milosrdnog i beskrajno ljubećeg Oca. Događa se isključivo u prisustvu bogumilskog pastira (pastirice), nositelja Duha Svetoga.

BOGUMILSKE VRIJEDNOSTI

Bogumilska duhovnost i doktrina donose čovječanstvu učinkovite ključeve poštivanja i tolerancije ljudi različitih religija i sustava vjerovanja, jer prema Bogumilima, čovjek je središnji objekt služenja, bez obzira na vjeru, spol ili nacionalnost. Bogumilski sustav vjerovanja temeljio se na ravnopravnosti žena i muškaraca, na čovjekoljublju i demokraciji, kako tijekom srednjovjekovnog razdoblja tako i danas. Bogumili aktivno sudjeluju u formiranju nenasilnog svijeta i uspostavljanju mira. Bogumilska doktrina doživljava čovječanstvo kao jedno veliko bratstvo.
Bogumilstvo aktivno sudjeluje u formiranju obrane društvenog morala, poštivanja života ljudi, životinja i svih ostalih oblika života u prirodi.
Bogumili smatraju da je svako ljudsko biće potencijalni Bogočovjek te ga potiču da postane čist. Cilj Bogumilskog duhovnog puta je umnoženje dobrote.
Osam osnovnih Bogumilskih vrlina su: Mudrost, Ljubav, Dobrota, Čistoća, Milosrđe, Mir, Harmonija i Ljepota.
Cilj svakog Bogumila je steći ove kreposti te ih podijeliti s ljudima.

BOGUMILSKE VRIJEDNOSTI

Bogumilska duhovnost i doktrina donose čovječanstvu učinkovite ključeve poštivanja i tolerancije ljudi različitih religija i sustava vjerovanja, jer prema Bogumilima, čovjek je središnji objekt služenja, bez obzira na vjeru, spol ili nacionalnost. Bogumilski sustav vjerovanja temeljio se na ravnopravnosti žena i muškaraca, na čovjekoljublju i demokraciji, kako tijekom srednjovjekovnog razdoblja tako i danas. Bogumili aktivno sudjeluju u formiranju nenasilnog svijeta i uspostavljanju mira. Bogumilska doktrina doživljava čovječanstvo kao jedno veliko bratstvo.
Bogumilstvo aktivno sudjeluje u formiranju obrane društvenog morala, poštivanja života ljudi, životinja i svih ostalih oblika života u prirodi.
Bogumili smatraju da je svako ljudsko biće potencijalni Bogočovjek te ga potiču da postane čist. Cilj Bogumilskog duhovnog puta je umnoženje dobrote.
Osam osnovnih Bogumilskih vrlina su: Mudrost, Ljubav, Dobrota, Čistoća, Milosrđe, Mir, Harmonija i Ljepota.
Cilj svakog Bogumila je steći ove kreposti te ih podijeliti s ljudima.

Treći put

Bogumili slijede treći put. Rim i Bizant možemo nazvati prvim putem, s njihovim farizejstvom, inkvizicijom, blasfemijom protiv Krista i klevetom na Duha Svetoga. “New Age” možemo nazvati drugim putem, koji ni u čemu ne popušta Rimu, no ipak mu danas pruža ruku. Astralna dimenzija sadrži u sebi kozmičke civilizacije koje mi smatramo iskvarenima.
Naš put je treći. Nemamo doticaja s “New Age-om” niti s Rimskim farizejstvom. Učimo o Ocu čiste ljubavi. Mi smo “lovor koji je zazelenio” nakon 700 godina. Bogumili smo koji silaze s nebesa. Dobri ljudi, dobrohoti, žitelji nove božanske civilizacije.

Treći put

Bogumili slijede treći put. Rim i Bizant možemo nazvati prvim putem, s njihovim farizejstvom, inkvizicijom, blasfemijom protiv Krista i klevetom na Duha Svetoga. “New Age” možemo nazvati drugim putem, koji ni u čemu ne popušta Rimu, no ipak mu danas pruža ruku. Astralna dimenzija sadrži u sebi kozmičke civilizacije koje mi smatramo iskvarenima.
Naš put je treći. Nemamo doticaja s “New Age-om” niti s Rimskim farizejstvom. Učimo o Ocu čiste ljubavi. Mi smo “lovor koji je zazelenio” nakon 700 godina. Bogumili smo koji silaze s nebesa. Dobri ljudi, dobrohoti, žitelji nove božanske civilizacije.

Život nakon smrti?

Bogumili vjeruju da smrt ne postoji. Duša je vječna i nakon zemaljskog života transcendira u drugi svijet ili se ponovno utjelovljuje na Zemlju. Ovisno o svom zemaljskom životu, svaka ljudska duša zadobiva određenu sudbinu (udio). Bogumili smatraju da je život na Zemlji svojevrsna klopka za dušu stoga pozitivno pristupaju smrti. Vjeruju u mogućnost ponovnog utjelovljenja te u mogućnost promjene svoje sudbine.

Život nakon smrti?

Bogumili vjeruju da smrt ne postoji. Duša je vječna i nakon zemaljskog života transcendira u drugi svijet ili se ponovno utjelovljuje na Zemlju. Ovisno o svom zemaljskom životu, svaka ljudska duša zadobiva određenu sudbinu (udio). Bogumili smatraju da je život na Zemlji svojevrsna klopka za dušu stoga pozitivno pristupaju smrti. Vjeruju u mogućnost ponovnog utjelovljenja te u mogućnost promjene svoje sudbine.

Dualizam

Dualizam uči o dvama krajnjim i nesvodivim počelima (dobro i zlo, duh i tvar, duša i tijelo, svjetlost i tama itd.), koja su u međusobnoj borbi. Prisutan je u zoroastrizmu, gnosticizmu, manihejstvu i sljedbama ranoga kršćanstva, a oživljen je u srednjevjekovnim pokretima bogumila, katara, patarena i drugih. Za monoteizam (vjerovanje u jednoga Boga, koji sve stvara, uzdržava i svime upravlja), „heretička“ misao o dva Boga (dobra i zla), dva međusobno nepomirljiva principa, je opasna. Urušava opstojnost jednog svemogućeg tvorca svijeta, a prisutan je i problem teodiceje (postojanje zla u svijetu). Zdravorazumski, zlo ne može biti u svijetu stvorenom od savršenog i dobrog bića.

Dualizam

Dualizam uči o dvama krajnjim i nesvodivim počelima (dobro i zlo, duh i tvar, duša i tijelo, svjetlost i tama itd.), koja su u međusobnoj borbi. Prisutan je u zoroastrizmu, gnosticizmu, manihejstvu i sljedbama ranoga kršćanstva, a oživljen je u srednjevjekovnim pokretima bogumila, katara, patarena i drugih. Za monoteizam (vjerovanje u jednoga Boga, koji sve stvara, uzdržava i svime upravlja), „heretička“ misao o dva Boga (dobra i zla), dva međusobno nepomirljiva principa, je opasna. Urušava opstojnost jednog svemogućeg tvorca svijeta, a prisutan je i problem teodiceje (postojanje zla u svijetu). Zdravorazumski, zlo ne može biti u svijetu stvorenom od savršenog i dobrog bića.

Pročitaj još...

U fokusu kršćanskog monoteizma je pali, pobijeđeni čovjek, u normalnom grešnom stanju. Bog i čovjek su u odnosu gospodara i roba. Zbog prvog grijeha neposluha, čovjek je naslijedio kaznu i krivnju. Stalno gubi bitku s grijesima, slobodnom voljom napušta Boga, usmjeren je protiv naravnog reda, a njegova volja postaje zla. Po istočnom grijehu, umnožava se svjetsko zlo. Bog gospodar kažnjava čovjeka zbog kršenja zabrane i začinje zlo kao kaznu. U monoteizmu se govori o dobru i zlu iz gledišta ćudoređa, a ne o zlu naprosto, kao lišenosti razumskog dobra, onoga što biću manjka. Krivi se čovjekova slobodno voljna djelatnost zbog nedostatka usmjerenja usklađenog s razumom. Uzrok zla je njegov nositelj, lišen dobra. Zlo potvrđuje egzistenciju dobra. Zlo ima svoj uzrok jedino „stjecajem okolnosti“.
Volja čovjekova, dobro po sebi, „stjecajem okolnosti“ je uzrok zla. Zato čovjek nije potpun, nego deformiran: „egzistira“, no „ne postoji“ bez stvarnog dobra. Veze ipak nisu pokidane: čovjek je vezan za dobro. Milošću, nesavršen čovjek teži svom savršenom ispunjenju. No, i spašen, on ostaje u grijehu. Grijeh postoji potvrđujući dobro, a nosi ga čovjek obilježen nesavršenošću pale naravi.
Bogumilski pogled dijametralno je suprotan. U fokusu bogumilskog ili manihejskog „dualizma“. je poboženi čovjek u kojem ne obitava zlo, bogočovjek, sin dobroga Oca, vječno Božje biće rođeno odozgo s neba, koje iz nutrine izlazi van. Počiva na asketski strastvenom misticizmu, na pobjedi nad duhom gospodara ovoga svijeta. Uzor postizanja svetosti mu je dobri Otac – tvorac svega dobra, čišćenje i oslobađanje uma i tijela od poročnih sastava i od tvorca svega zla. Pad i uzdignuće iz grijeha je pad i uzdignuće konkretnog jedinstvenog čovjeka. Um i tijelo, duh i materija pulsiraju skupa s duhovnim srcem i oslobađaju čovjeka od tjelesno-materijalnih djela, istočnog grijeha, čime on postaje duhovan, intimno povezan s dobrim Ocem i njegovim kraljevstvom.
Do novog čovjeka dobrote, a ne deformacije i baštinjene krivice, dolazi se novim obraćenjem i neporočnim rođenjem, preko „nemoći“ u svijetu ulazi se u „dualističku“ borbu sa svijetom i grijesima u njemu. Slično, dualistički, mnogi sveci i mistici velikih konfesija, koji se nisu mirili s duhom ovoga svijeta, prolazili su vlastiti put pročišćenja u svojoj „nemoći“ u svijetu i bili su proganjani.
Svetačka i bogumilska strastna mistika i katarza uvažavanje je misterioznosti ovozemaljskog života kao života u bogocivilizaciji u vječnosti vremena. Sigurnost u tome daje vjera koja preskače zlo, a ne suvremeni svijet, koja prihvaća jednoga dobroga Boga, a odbacuje ono što nije od Njegova Duha. Svijet se ne transcendira, priznaje se njegova misterioznost, a obećanje nevidljivih stvarnosti zaslužuje se vlastitim djelovanjem i primjerom.
(Izvor: V. Mičetić, Bogumili su vječni)

Adaptacijsko preoblikovanje

Adaptacijsko preoblikovanje je proces nelegitimne i negativne adaptacije čovjeka kroz promjene sastava koju je Elohim (knez ovoga svijeta) nameće svakom bogočovjeku pri njegovom utjelovljenju na zemlji. Njegov je cilj obmanuti dušu, ući u njezinu nutrinu i izvršiti oskvrnuće bogočovjeka, stavljajući svoje grešne sastave (uzurpaciju, požudu, mamonu, strah). Tragedija je u tome što duše daju pristanak na taj čin preoblikovanja. Ono se nastavlja i nakon utjelovljenja i traje sve dok se duša ne probudi i progleda.

Adaptacijsko preoblikovanje

Adaptacijsko preoblikovanje je proces nelegitimne i negativne adaptacije čovjeka kroz promjene sastava koju je Elohim (knez ovoga svijeta) nameće svakom bogočovjeku pri njegovom utjelovljenju na zemlji. Njegov je cilj obmanuti dušu, ući u njezinu nutrinu i izvršiti oskvrnuće bogočovjeka, stavljajući svoje grešne sastave (uzurpaciju, požudu, mamonu, strah). Tragedija je u tome što duše daju pristanak na taj čin preoblikovanja. Ono se nastavlja i nakon utjelovljenja i traje sve dok se duša ne probudi i progleda.

Pročitaj još...

Već rođen na nebesima od posljednje kapi ljubavi Svevišnjega, bogočovjek kod utjelovljenja na zemlji biva presretnuta od kneza ovog svijeta. U bibliji on se spiminje pod imenom “Jahve”, “Elohim”. Pod izlikom zaštite od zla i iskušenja u materijalnom svijetu, knez ovoga svijeta predlaže bogočovjeku da primi od njega adaptacijsko preoblikovanje. Ne sluteći obmanu, duša daje dobrovoljnu suglasnost, i Jahve oduzima neporočne sastave, utiskujući svoje grešne. Utjelovivši se na Zemlji u preoblikovanju Elohima, čovjek postaje pomiješan, zbog zablude, svojim ocem priznaje kneza ovog svijeta, zaboravivši na istinskog Nebeskog Oca i rodni dom.
Milijarde duša u posljednja tri i pol tisućljeća prošli su to općepoznato nezakonito preoblikovanje, priznavajući pogrešno svojim bogom, ocem i stvoriteljem kneza ovoga svijeta. Suvremenim kršćanima, muslimanima, židovima i predstavnicima drugih konfesija predstoji: Drugo obraćenje, vezano s progledavanjem na veliku obmanu i preoblikovanje od kneza ovog svijeta, odricanje od njega i spoznavanje istinskog Oca i Majke.