Na početku duhovnog puta duša se treba upoznati i povezati sa što više novih bližnjih s braćom i sestrama, te primiti od njih iskrenu ljubav, dobrohotnost i darežljivost. Povezivanja s bratstvom i sestrinstvom podrazumijeva i povjeravanje. Bratstvo kao sabornom vodstvo vodi dušu na duhovnom putu.
Unutrašnji strah i nesigurnost su najveća prepreka na početku duhovnog puta. To je strah od povjeravanja, otvaranja i oslanjanja na bližnjega. Vjerojatno takvi strahovi vuku korijenje iz prošlosti odnosno iz trauma, izdaja i razočaranja kroz koje smo predhodno prošli. Duša stisnuta i skučena poziva se na junački viteški prodor i oslobađanje od unutrašnjeg mentalnog ropstva. Duhovni put podrazumijeva revnost i želju slijediti visoke duhovne ideale.
Važno je proanalizirati motivaciju dolaska u ekleziju. Dobra i iskrena motivacija je služenje Kraljici Nebeskoj i sudjelovanje u Njenoj misiji.
Motivacija može biti osjećaj da je ovdje dobra „vibra“ pa ću dolaziti da se napunim dobrom energijom. To je niska motivacija i s njome nećemo ništa postići. To će se raskrinkati već u prvoj napetoj situaciji. Takve napete situacije će dovesti do unutrašnjih primisli u stilu, prodaju se za neke dobre ljude a zapravo su grubi i bezobzirni.
Još jedan primjer loše motivacije može biti pronalazak potencijalnog životnog partnera u zajednici. Takve duše djeluju poput rodovih torpeda koje odvlače potencijalne svjetiljke u svoja rodova gnijezda.
Na braću se često spuštaju velike karizme i darovi (dar molitve, dar propovijedi, ozarenog uma, komentara objave, dar pastira, melkisedeka). Ipak ispod tih darova još uvijek se nalazi neočišćena ljudska priroda odnosno priroda koja je u procesu očišćenja. Novi brat, ali i duhovni pastir prolaze očišćenje. To je neprestani proces, sve do zadnjeg daha.
Nova duša najprije doživljava oduševljenje u prvom susretu s vanjskim karizmama a nakon toga u susretu s neočišćenom prirodom može doživjeti razočarenje. Takve situacije treba gledati bez osude, premudrost dopušta takve situacije i one služe u procesu iskrenog i obostranog pokajanja.
Ukratko preporuka je da se uronjavamo u objavu, meditativno čitamo kako bi riječ objave postala naša vodilja. Neka nam objava zamjeni prisustvo braće i sestara. No, ipak treba stremiti biti u kontaktu sa svjetiljkama, s revnom braćom i sestrama, a dobri duh, dobra Providnost će nas milosrdno, bezbolno, bez velikih tragedija provesti kroz životni put, te pokloniti vijenac Pobjednika.