Postoji predrasuda da Boga počneš tražiti tek kada ostariš ili kada te stisne jača kriza. Međutim, Isus svojim učenicima govori: budite poput djece!
Dijete tj. mladost nije samo dobno obilježje nego i mistični pojam. Treba gledati na bogodijete kao na uzor. Velikog, jednostavnog i otvorenog srca žedno upoznati cijeli svijet. Svaki dan uči, mijenja se i nanovo rađa. Nije moguće duhovno napredovati ako to nisi spreman na takve promjene. Rasteš i postaješ bolji. Važan je to dio Bogumilske prakse.
Mladima se stavlja religiozna zabrana već u ranoj dobi preko školskog vjeronauka. Što ih više trpaju ‘učenjem o Bogu’ to dalje oni bježe od vjere. Ako želite povećati broj ateista kod djece slobodno ih još jače davite dosadnim lekcijama. Dakle, nije moguće kroz školsku klupu prenijeti ljubav prema nebesima!
Bog govori da su mladi siročad uz žive roditelje. Izgubljeni i prepušteni sebi. Također i poklopljeni teretom obiteljskih očekivanja tj. programa. To je metaforički prikazano kao ‘obiteljski vodenkonj’ koji ti sjedne na leđa i poklopi ti sve mašte ideje i snove. S vremenom ti se sve više i više zatvara srce i postaješ otuđenik. Bog će se takvima ukazati kao vječni nebeski Otac i Majka, te će ih dovest duhovnim ocima i majkama tj. u duhovne obitelji među braću i sestre!
Bog voli mlade jer su vatreni, smioni, buntovni, neposredni, iskreni, direktni, suosjećajni, žedni, čisti! Takav je naš nebeski Voljeni, i takve bira za Svoju pratnju!
Više o tome na Youtube kanalu u ovom video: