Dobrota spašava život na Zemlji. Zlo ga uništava. Biti dobar je lako, ali iznimno važno. Sva duhovnost ovoga svijeta sažeta u jednu riječ, dobrota. U svojim ukazanjima nebo najviše govori o dobroti i time naglašava koliko je dobrota potrebna.

Za početak je važna sposobnost razlikovanja dobra od zla. Ona je osnova na duhovnom putu jer je svijet pomiješan i stalno moraš biti vrlo razborit i oprezan. Često se ono loše prikazuje kao dobro i obrnuto. Duhovna osoba razlikuje dobro od zla.

Prema gnostičkoj predaji duša tijekom utjelovljenja prolazi negativnu preinaku (v. knjigu ‘Čovjekov pad’) što izaziva gubitak savjesti. Zato ne čuje unutarnji glas koji razdvaja dobro i zlo. Prema tome, zadaća bogumilske škole je naučiti početnika da obnovi savjest, da pristupa životu razborito, da ne žuri s prosudbama te da odvaja dobro od zla…

Kako postati dobar?

Iako na prvi pogled banalni, ovi koraci su nužni za postati dobar. Bez njih nema prostora za rast i nadopunu. Temelj je čistoća. Trebaš krenuti od onog najosnovnijeg; svog ambijenta. Započni od prostora u kojem živiš. Jer postoji pravilo ‘nered izvana, nered iznutra’. Ne možeš postati dobar ako živiš u neredu. Zatim promotri svoju okolinu, odnosno kakvim si ljudima okružen. S onima koji te čine boljim, ili onima koji te vuku prema dolje?

Osim vanjskih preduvjeta također je potrebno i čišćenje iznutra. Možeš naizgled biti miran, a zapravo ganjati tajne ambicije te da upravo to bude ono što te koči u podobrenju. No ipak, najvažniji je korak odlučiti postati dobar. Bez te čvrste odluke teško moguće da će biti stvarnih rezultata.

Bog želi da mi budemo dobri. Štoviše, On nas moli da postanemo dobri po uzoru na Njega. Ništa nije potrebnije od dobrote, no to se tako ne prikazuje.

Žalosno je koliko više ljudi zanima porijeklo zla nego nedostatak dobra. Stalno se govori koliko ima zla i nepravde na svijetu, a tema dobrote je toliko apstraktna i neotvorena, dapače, još je i zatvorena od strane religioznih institucija.

Tezom o izvornoj grešnosti, čovjeku se ni ne raspolaže pravo na dobrotu. Od prvog do zadnjeg daha ga se stavlja u kategoriju bespovratno okaljanog. Dvije tisuće godina nabija se takav pogled na čovjeka. Nije ni čudno da je žeđ za dobrotom kao jedinim ispravnim načinom oslabjela, dok je interes prema zlu sve veći (požuda, konzumerizam, mržnja…).

Bogumilska tradicija njeguje zlatnu formulu, naslijeđenu od Zaratustre, a prenesene preko Kristovih nasljednika: dobre misli, dobre riječi, dobra djela. Započnemo generirati, tj. percipirati isključivo dobre misli (otjerajmo zle). One će dobiti oblik dobrih verbalnih konstrukcija (dobri pozdrav, zahvaljivanje, slavljenje itd.). Onda automatski dolaze i dobra djela (projekti, dobročinstva, napredak).

Duša je izvorno neporočna, valja se na to podsjećati. Čovjek je trenutno pozvan na podobrenje, ono je uvijek potrebno. Živite dobrotu, umnažajte je i cijenite iznad svih ljudskih i čak božanskih vrlina!

Više o tome na Youtube kanalu u ovom video: