Učenje

Mi postuliramo treći put. Ako prvi put možemo nazvati Rim i Bizant, koje je svjetsko farizejstvo s njegovom inkvizicijom i blasfemijom protiv Krista, klevetom na Duha svijetloga, drugi put možemo nazvati New age, koji ni u čemu ne popušta Rimu, no uzevši sve zajedno ipak mu danas pruža ruku.

Četvrta dimenzija (ovdje treba biti oprezan) sadrži u sebi kozmičke civilizacije, koje mi nazivamo griješne. Mi pak govorimo o neporočnim civilizacijama i o suncu, koje je sijalo nad njima. O neporočnom začeću bogočovjeka, o okradenim aurilamskim sastavima.

Naš put je treći. Nemamo doticaja s New ageom niti s farizejstvom. Mi učimo o Ocu čiste ljubavi. Mi smo "lovor koji je zazelenio" nakon 700 godina. Bogumili koji su sišlli s neba, minniti, slaveno-teogamiti su nova božanska civilizacija, koja se spustila na Zemlju.

Bogumilski zavjeti konsolamentuma (stjecanje Duha Svetoga), divinomentuma (oboženja), melioramentuma (od lat. riječi melior = biti bolji) - su novi zavjeti koji uvode bogumilsku crkvu u XXI. stoljeće.

Mi donosimo zavjet konsolamentuma, kao izlijevanje Duha Svetoga, divinomentuma, kao oboženje - divinizacija i melioramentuma - kao neprestanog rada nad sobom. Svakodnevno postajem malo čišći i bolji, malo svjetliji od sebe jučerašnjeg.

Treba postati ne homo sapiens, već homo amores, čovjek koji ljubi, da bi se upalila svijeća. Homo amores - da bi unišao vratima Minné, upoznao ljubećeg Oca.

Duhovni put pod vodstvom blaženog Ivana počinje od otajstva drugog obraćenja. Drugo obraćenje je veliko buđenje iz adamitske¹ zablude. Budući rođen na nebesima od posljednje kaplje ljubavi Svevišnjega, bogočovjeka pri utjelovljenju na Zemlji zadržava knez ovoga svijeta. U bibliji se on zove „Jahve“, „Elohim“.

Pod izlikom zaštite od zla i iskušenja u materijalnom svijetu, knez ovoga svijeta predlaže bogočovjeku da primi od njega adaptacijsko preoblikovanje². Ne sluteći obmanu, duša daje dobrovoljnu suglasnost i Jahve oduzima neporočne sastave utiskujući svoje poročne.

Utjelovivši se na zemlju u preoblikovanju čovjek postaje pomiješan, i prema zabludi svojim ocem već ispovijeda kneza ovoga svijeta zaboravivši na istinskog Nebeskog Oca i rodnu domovinu.

Milijarde duša u posljednja tri i pol tisućljeća je prošlo to općepoznato nelegitimno preoblikovanje, pogrešno ispovjedajući svojim bogom, ocem i stvoriteljem kneza ovoga svijeta.

¹ Adamit (adamitsko) – onaj koji je Adamovog roda. Čovjek koji živi i hrani se ovim svijetom, požudom, uzurpacijom, strahom, mamonom. U njemu je savršeno zapečaćen božanski potencijal. Njega interesira samo kako uspjeti i što više se naslađivati niskim strastima u ovom svijetu

² Adaptacijsko preoblikovanje – akt tzv. nelegitimne i lukave adaptacije k Zemlji (promjene sastava) koju je knez ovoga svijeta predložio svakom Bogočovjeku pri njegovom približavanju k Zemlji. Njegov je cilj obmanuti duše, ući u njihovu nutrinu i izvršiti oskvrnuće bogočovjeka, stavljajući svoje poročne sastave (uzurpaciju, požudu, materijalizam, strah). Tragedija je da su duše potpale pod njegovu hipnozu i dale suglasnost na taj čin.

Prema bogumilskom shvaćanju evanđelja, Kraljevstvo Božje nije bilo od ovoga svijeta. Bog je sazdao nebesa i duše. Materijalni svijet, zlo, ratovi, svjetske crkve i pape djelo su ruku sotone, jer je Bog savršena ljubav i dobrota i ne može tvoriti nikakvo zlo.

Tko sam ja – grješni patnik kojega treba kazniti za sva zla djela i dovesti pred Strašni sud ili prekrasni svijetli čovjek – radosni, ljubljeni, sigurni, slobodni, cijenjeni, uzvišeni anđeo koji je dostojan ljubavi?. Koji zna ljubiti i biti ljubljen. Jadnik na kojega je povješan istočni grijeh – nešto imaginarno zbog čega sam ma koliko se kajao uvijek i dalje kvaran i nepopravljiv, i umrijet ću u strahu pred kaznom zlog Boga. Ili biti će stvoreno prije Adama iskušanog Evom čije breme kažu da i danas nosim?

I kakav je to uopće Bog koji bi trebao biti dobar i ljubeći otac, kad on i sudi i kažnjava. I što će mi uopće takav Bog?

Već rođen na nebesima od posljednje mirove kapi ljubavi Svevišnjega, bogočovjek kod utjelovljenja na zemlji biva zaustavljen od kneza ovog svijeta. U bibliji on se naziva “Jahve”, “Elohim”. Pod izlikom zaštite od zla i iskušenja u materijalnom svijetu, knez ovoga svijeta predlaže bogočovjeku da primi od njega adaptacijsko preoblikovanje¹. Ne sluteći obmanu, duša daje dobrovoljnu suglasnost, i Jahve oduzima neporočne sastave, utiskujući svoje grešne. Utjelovivši se na Zemlji u preoblikovanju Elohima, čovjek postaje pomiješan, zbog zablude, svojim ocem priznaje kneza ovog svijeta, zaboravivši na istinskog Nebeskog Oca i rodni dom.